Velika rasprodaja snova…

Srećna Nova Godina! Happy New Year! Frohes Neues!

Jutro. Mračno jutro. Hladno. Kiša lije. Prava pravcata novembarska kiša. U januaru… Malo smo zbunili ovu našu majčicu Zemlju u poslednje vreme, pa ona ni sama ne zna kakvo vreme priliči ovom dobu godine. Al dobro, ajde, to nam je što nam je…

Rainy day in Berlin
Rainy day in Berlin

Danas je prvi radni dan u ovoj godini. Znam, jeste, i juče je bio radni dan. Ali ne za mene. Uzeo sam bio slobodan dan. Čisto da pozavršavam razne kućne poslove, da odnesem stari neupotrebljivi nameštaj na deponiju i da se odmorim od… od… Hm. Da, od čega? Osećam da mi treba odmor, a nisam baš načisto zbog čega i od čega. Čuj, uskoro će mi trebati odmor od odmora, toliko sam postao “popustljiv” prema samom sebi. 🙂

Danas beše produktivan dan: odnesoh neke stare raspadnute dušeke na deponiju (tj. recycling yard). Ti dušeci su stajali u podrumu, naslonjeni na zid. Zauzimali mesto i čekali bolje dane. Pa onda neke ogromne kartonske kutije, pa brdo nekih knjiga za predškolski uzrast. I masu drugih starih i neupotrebljivih gluposti. Podrum je izgledao kao stovarište. Ali bukvalno. Sada je kao nešto malo bolje… Pa sam popravio stolice u trpezariji, pa išao da kupim a potom i zamenio izgorelu sijalicu u kuhinji. Pa sam pomogao Lukaškinu da sastavi svoj novi radni sto, pa pomogao Maksi da rastavi ormar iz njegove sobe (da se odnese u podrum, gde će valjda i on stajati i čekati bolje dane).

A podrum nam je, inače, prepun snova i starih, sad već istrošenih želja. Bukvalno, sve neki impulsi nekih trenutaka iz prošlosti. Neki stari snovi (ispunjeni, pa odbačeni), neke kompenzacije ko zna čega iz mladosti. Svašta nešto, čega nismo imali, pa nam se sad prohtelo da to nadoknadimo. Sve se to našlo u podrumu. U obliku raznih džidža-bidža, većih i manjih. Da se razumemo, sigurno i drugi imaju slična stovarišta, ali ovo naše je za mene baš specijalno. Kao neki vremeplov. Tačno mogu da se setim šta me je kad spopalo. Koju sam “veliku ideju” imao u kom trenutku. Te gitara, pa pojačalo, pa bicikl, pa ovo, pa ono… Ali toga svega više neće biti u novom životu. Novi život će biti opušten, lak i oslobodjen takvih gluposti. Kol’ko god to bude bilo moguće. A sve te stare materijalizovane snove i želje ćemo prodati.

Počinje velika rasprodaja snova…

How it all started…

Just a few months ago, the company I worked for went bust. Hey, that’s a marvelous first sentence, innit? Totally in-line with my decision to be positive, think positive, say and write only positive things. Oh, well… you have to start somewhere.

Anyway, there I was with no job, no money, no future. And? What do people do when they’re out of job, out of luck? Start a blog, of course! 🙂

Ok, you might be asking now: how’s starting a blog going to help? Well, it’s actually really easy, I have this brilliant, unique, bulletproof business concept all worked out:

1. start blogging

2. content attracts visitors

3. become “Internet famous”

4. since the blog is famous, it gets even more visitors

5. activate all affiliate marketing links, banners and what not and that’s it! Lean back, relax and count the money.

Oh, and do a seminar or two each year on blogging-related topics. Maybe start selling some blog-branded T-shirts… How cool is that?